bonsai-osnove-uzgoja-i-njege-pb-hortikultura
Bonsai – Osnove uzgoja i njege
01/04/2015
Show all
Tijekom selekcije kultivara Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara u rasadniku P&B Hortikulture, fotografirano 2007. (engleski: During selection of ornamental cultivars Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara in the nursery of P&B Hortikultura, photographed 2007.).

INTELECTUAL PROPERTY RIGHTS, PLANT BREEDING AND NURSERY PRACTICE

 

Tijekom selekcije kultivara Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara u rasadniku P&B Hortikulture, fotografirano 2007. (engleski: During selection of ornamental cultivars Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara in the nursery of P&B Hortikultura, photographed 2007.).

Tijekom selekcije kultivara Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara u rasadniku P&B Hortikulture, fotografirano 2007. (engleski: During selection of ornamental cultivars Pinus halepensis Lucia i P. nigra Lara in the nursery of P&B Hortikultura, photographed 2007.).

Petar VRGOČ

SAŽETAK: Termin Cultivar je skraćenica od engleskih riječi cultivated što znači kultivirana i variety što znači vrsta. Cultivar nastaje oplemenjivanjem. U povijesti čovječanstva stvarani su brojni cultivari žitarica, voća, povrća, industrijskog bilja, ukrasnog bilja i šumskog drveća. Novi proizvodi ili novi cultivari prodaju se na tržištu zbog zarade, a zaštita cultivara kao intelektualnog vlasništva osigurava da dio zarade dobije inovator, odnosno oplemenjivač.

Cultivar može biti u formi klona ili u formi poboljšanog sjemena, pa se tako na meću i dvije karakteristične strategije: zaštita intelektualnog vlasništva oplemenjivača (Plant Breeder’s Right, skraćeno PBR) i zaštita komercijalnog imena (Trade Mark).

Ključne riječi : Cultivar, oplemenjivanje, rasadničarstvo, intelektualno vlasništvo, PBR (Plant Breeder’s Right), Trade Mark, Plant Patent Act, UPOV, Community Plant Variety Office (CPVO)

UVOD – Introduction

Termin Cultivar je skraćenica od dviju engleskih riječi cultivated variety, a što znači kultivirana vrsta. Cultivar ima isto značenje, što i naziv sorta, porijeklom iz njemačkog jezika. Vidaković (1993), Vidakovići Franjić (2004) kao i Fehr (1993) definiraju cultivar na sličan način, kao skupinu biljaka razmnoženih vegetativno ili iz sjemena, a koja sadržava biljke ujednačenih i poželjnih svojstava i po kojimu se upravo ta grupa biljaka razlikuje od vrste (ili cultivara) od koje je razvijena. U povijesti čovječanstva oplemenjivanjem su stvarani brojni cultivari žitarica, voća, povrća, industrijskog bilja, ukrasnog bilja te šumskog drveća. Nastanak novog cultivara je ustvari proizvod intelekta oplemenjivača. Slično kao što su druge industrijske inovacije proizvodi inteligencije inovatora. Upravo taj dio intelektualnog rada koji je sadržan u novom proizvodu, nakon postizanja pravne zaštite, postaje intelektualno vlasništvo. Novi proizvodi ili novi cultivari prodaju se na tržištu zbog zarade, a zaštita intelektualnog vlasništva osigurava da dio zarade dobije inovator odnosno oplemenjivač.

Dubois (2001) objašnjava da je Pariška Konvencija iz 1983. godine obuhvatila 107 zemalja članica, koje u svojim zakonima štite industrijsko vlasništvo. Od tog vremena upotrebljava se i termin “pravo na intelektualno vlasništvo”, a stječući to pravo proizvodi ljudskog intelekta štite se od neautorizirane eksploatacije. U Europskoj Zajednici i u drugim razvijenim zemljama svijeta novi cultivari se mogu zaštititi kao intelektualno vlasništvo i to na sličan način kao i drugi industrijski patenti. Dubois (2001) navodi da su SAD prve prepoznale intelektualno vlasništvo za vegetativ no razmnožavane cultivare zakonom Plant Patent Act iz godine. Fehr, 1993. detaljnije iznosi i interpretira ovaj američki zakon. Nakon toga, 1938. godine osnovana je udruga ASSINSEL (Association Internationale des Selectionneurs Professionnels pour la Protection des Obtentions Vegetales) u Švicarskoj u gradu Nyonu. Ova udruga ASSINSEL bila je vodeća kod kreiranja UPOV konvencije 1961. godine u Parizu. UPOV je skraćenica francuskog naziva konvencije Union pour la Protection des Obtentions Vegetales, a koja je revidirana 1972., 1978. i 1991. Prema europskoj uredbi Council Regulation (EC) broj 2100/94, od 27. srpnja 1994. utemeljen je sustav zaštite intelektualnog vlasništva oplemenjivača koji se bazira na konvenciji UPOV. Sustav administrira Community Plant Variety Office (CPVO), u prijevodu, europski ured za biljne vrste. Dakle, u Europi i u SAD-u zakonodavac na zahtjev oplemenjivača dodjeljuje pravo na intelektualno vlasništvo koje vrijedi na teritoriju svih država članica.

OPLEMENJIVAČI KAO INOVATORI I RASADNIČARI KAO PROIZVOĐAČI

Plant breeders as innovators and nurserymen as producers

Certifikat o zaštiti intelektualnog vlasništva za novi cultivar osigurava oplemenjivaču zaštićeno pravo proizvod nje i prodaje neograničene količine primjeraka novog cultivara na definiranom teritoriju i pravo da proizvodnju i/ili prodaju za cijelo ili dio tržišta prenese na drugog ugovorom o ustupanju licence (Idžojtić, 2008., Fehr, 1993. i Dubois, 2001.). Sklapajući ugovor o preuuzimanju licence, rasadničar postaje autorizirani proizvođač. Ugovor o ustupanju, odnosno preuzimanju licence definira: godišnju količinu proizvodnje sadnica, teritorij na kojemu će se sadnice prodavati, razdoblje za koji ugovor vrijedi i iznos novca koji će oplemenjivač dobiti nakon prodaje sadnica, a za svaki prodani komad. Taj dio novca koji ide oplemenjivaču sadržan je u cijeni proizvoda, a na engleskom jeziku naziva se royalty. Na primjer, ugovor o ustupanju licence definira pravo proizvodnje za razdoblje od 10 godina, s tim da se proizvođač obvezuje da će godišnje proizvesti 20000 komada sadnica za definirani teritorij na području Europe, a da će do kraja svake kalendarske godine isplatiti oplemenjivaču po 0,60 € po sadnici (ukupno 12000 €), u protivnom proizvođač gubi pravo na licencu. Tako rasadničar stječe pravo proizvodnje i prodaje novog proizvoda bez konkurencije, pa može formirati višu cijenu i bolje zaraditi, a istovremeno je izložen pritisku da ostvari dogovorenu količinu proizvodnje i prodaje, da isplati oplemenjivača i zadrži licencu. Običaj je da rasadničari s oplemenjivačem prvo sklope ugovor o probnoj proizvodnji. Tijekom probne proizvodnje rasadničar i oplemenjivač imaju mogućnost procijeniti troškove proizvodnje, vidjeti reakcije kupaca na novi proizvod i točnije procijeniti godišnju količinu sadnica koja bi se mogla u budućnosti proizvoditi. S e g e r s (2001) ističe da je oplemenjivački cilj postići poboljšanja koje će prepoznati i kupac i proizvođač. Kupac prepoznaje kvalitetu i cijenu u odnosu na druge slične proizvode koji već postoje na tržištu. Proizvođač najčešće uspoređuje samo troškove proizvodnje u odnosu na slične proizvode koje već proizvodi. Komercijalnu eksploataciju završenog proizvoda moguće je ostvariti uz suradnju oplemenjivača i rasadničara te drugih stručnjaka za marketing, dizajn i slično. Upravo na način multidisciplinarne suradnje moguće je postići najbolje i u oplemenjivanju i u rasadničarstvu. Dielman (2001) iz belgijske udruge rasadničara objašnjava iskustva i mišljenja belgijskih rasadničara o zaštićenim cultivarima ukrasnog bilja, navodeći: veće cijene na tržištu zaštićenih cultivara ruža od cijena nezaštićenih, načine informiranja kupaca o novim cultivarima , iskustva oplemenjivanja i uzgoja azeleja te razmatra i druga motrišta intelektualnog vlasništva na tržištu. Interesantno je da Dielman (2001) tvrdi da intelektualno vlasništvo za nove cultivare postoji samo zbog toga što to trebaju oplemenjivači, a da mnogi rasadničari još uvijek ne prepoznaju prednosti autorizirane proizvodnje cultivara koji su zaštićeni kao intelektualno vlasništvo. Autor smatra da će u predstojećim godinama doći do poboljšanja u razvoju mišljenja rasadničara.

STRATEGIJA ZAŠTITE INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA OPLEMENJIVAČA

Strategies of the intellectual property rights of the plant breeder

Ako se novi cultivar razmnožava samo vegetativno onda proizvodnja i prodaja uvijek polazi iz rasadnika. No, ako se primjerci novog cultivara mogu uzgojiti iz hibridnog sjemena, tada oplemenjivač proizvodi poboljšano sjeme, a marketing i prodaju može raditi i netko drugi. Shodno načinu na koji se cultivar razmnožava, nameću se i dvije osnovne strategije zaštite intelektualnog vlasništva oplemenjivača. Teorija i praksa prava kao znanosti u području intelektualnog vlasništva je opsežna i nudi mogućnost kreativnosti kod promišljanja strategije za svaki novi proizvod. Stoga, ovdje opisane dvije strategije treba shvatiti samo kao dvije ideje.

STRATEGIJA ZAŠTITE INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA ZA VEGETATIVNO

RAZMNOŽAVANI CULTIVAR – The strategy of protection of intellectual property rights for cultivar produced by vegetative means

Segers (2001) specifičnosti oplemenjivanja ukrasnog bilja obrazlaže mogućnostima da se uslijed već velikog broja cultivara postigne i izuzetno velika varija bilnost hibridnog potomstva, a da vegetativno razmnožavanje u komercijalne svrhe najčešće postane jedina opcija, s obzirom da je uniformnost proizvoda krajnje poželjna. Dakle ovdje autor naglašava potrebu da novi ornamentalni cultivar svakako bude klon. Za stjecanje intelektualnog vlasništva za vegetativno razmnožavani cultivar (klon) europski oplemenjivači se najčešće opredjeljuju za oplemenjivačko pravo (PBR, skraćenica od Plant Breeder’s Right). PBR za cultivar voća, vinove loze, ukrasnog drveća i grmlja i šumskogdrveća dodjeljuje se za predloženo ime konkretnog, novog, klona za razdoblje od 30 godina, a po isteku istoga zaštita se ne može produžiti. Prije dodjele PBR-a skupina primjeraka predloženog klona mora proći DUS test (test originalnosti, uniformnosti i stabilnosti karakteristika predloženog klona). S obzirom na vegetativni način razmnožavanja, neovlaštenu proizvodnju može početi bilo tko, čim se primjerci novog klona pojave u prodaji. Ukoliko rasadničar ilegalno proizvodi i prodaje sadnice zaštićenog cultivara, tada oplemenjivač može dogovorom ili tužbom tražiti odštetu od ilegalnog proizvođača.

STRATEGIJA ZAŠTITE INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA ZA GENERATIVNO

RAZMNOŽAVANI CULTIVAR – The strategy of protection of intellectual property rights for cultivar produced by generative means

Trade Mark je način zaštite intelektualnog vlasništva koji se dodjeljuje za ime, zaštitni znak ili logo, a ne za proizvode na koje se ime odnosi. Dodjeljuje se na vrijeme od 10 godina, sa mogućnošću obnavljanja novog razdoblja od 10 godina. Tako zaštićeni Trade Mark može trajati vječno. Ovaj oblik zaštite pogodan je za zaštitu novog cultivara koji se proizvodi iz hibridnog sjemena, a posebno u slučaju kada oplemenjivač jedini posjeduje roditelje za proizvodnju hibridnog sjemena.Tako je neovlaštenu proizvodnju nemoguće započeti, a sličan proizvod nije moguće ilegalno prodavati pod poznatim imenom, s obzirom da ime nosi zaštitu. Na ovaj način često je zaštićivano hibridno sjeme žitarica. U šumarstvu upravo na ovaj način bilo bi najprikladnije zaštititi poboljšano sjeme šumskih vrsta.

Gioia, (2001) temeljito objašnjava načine i modele zaštite intelektualnog vlasništva oplemenjivača, kao i strategije zadržavanja ekskluzivnog prava na proizvodnju ili dodjelu licence drugima.

RASPRAVA I ZAKLJUČAK – Discussion and Conclusion

Rasprave o oplemenjivanju ukrasnog bilja i financijskim očekivanjima od ove djelatnosti, otvaraju prostor raznim idejama. Baudoin (2007) iznosi ideju otvaranja radnih mjesta i zaradu novca proizvodnjom i izvozom ukrasnog bilja u zemljama u razvoju. Autor ističe prednosti nerazvijenih nad razvijenim zemljama i to u prirodnom biodiverzitetu egzotičnih biljaka, što predstavlja nezamjenjiv resurs za stvaranje novih cultivara. Istovremeno autor ističe da je FAO u jedinstvenoj poziciji da potakne i nadzire Svjetski Plan Zaštite i Održivog Razvoja Biljnih Genetskih Resursa Za Hranu i Poljoprivredu, a spomenuti Svjetski Plan je usvojen među 150 zemalja članica. Cilj intelektualnog vlasništva je stvaranje profita.

Cadic & Widehem (2001) procjenjujući ponudu i po tražnju za ukrasnim biljkama navode da svjetsko tržište rezanog cvijeća raste godišnje 6 do 9 %. Ukupna prodaja 1985. procijenjena je na 13 milijardi €, a da bi 2001. dosegla 37 milijardi €. Trendovi su slični i s ukrasnim biljkama u posudama, gdje se prodaja iz 1985. procjenjuje na 12,5 milijardi €, a da bi u 2000. prodaja dosegla 23,5 milijardi €. Europa i SAD su već dugo najbogatije i najrazvijenije tržište. Postojanje intelektualnog vlasništva, kao područja u okviru pravnih znanosti, omogućava autoru i proizvođaču novog cultivara proizvodnju i prodaju na teritoriju velikog tržišta, bez konkurencije, zaradu novca te sigurnost investicija u oplemenjivanje bilja i rasadničarstvo.

Glede mogućnosti stvaranja novih cultivara samo na dva načina: u formi klonova ili u formi poboljšanog sjemena, jasno su prepoznatljive i dvije praktične strategije zaštite intelektualnog vlasništva oplemenjivača, strategija zaštite oplemenjivačkih prava za cultivar koji se vegetativno razmnožava (Plant Breeder’s Right ili skraćeno PBR) i strategija zaštite imena proizvoda (Trade Mark) za generativno razmnožavani cultivar.

LITERATURA – References

Baudoin, O., 2007: Floriculture for Food Security,

Acta Horticulturae 743: 25–32, Leuven, Belgium.

Cadic , A. & C. Widehem, 2001: Breeding Goals

For New Ornamentals, Acta Horticulturae 552: 75–86, Leuven, Belgium.

Dielman, P., 2001: The Growers Viev On Novelty

Protection, Acta Horticulturae 552: 237–241, Leuven, Belgium.

Dubois, L., 2001: Intelektual Property Rights on Plants With Special Reference to Vegetatively

Pro pagated Ornamentals, Acta Horticulturae 552: 207–214, Leuven, Belgium.

Fehr, W., 1993: Principles of Cultivar Development, Walter Fehr Department of Agronomy Iova State University, Ames, Iova.

Gioia , V., 2001: Managing Trademarks And Plant Variety

Protection Of Ornamentals For Profit, Acta

Horticulturae 552: 225–236, Leuven, Belgium.

Idžojtić , M., 2008: Prvi patentirani hrvatski kultivari alepskoga i crnoga bora, Pinus halepensis ‘Lucia’ i P. nigra ‘Lara’, Šumarski List 132, (1–2): 74–75, Zagreb.

Segers, Th., A., 2001: How to Breed Ornamentals?

Acta Horticulturae 552: 15–21, Leuven, Belgium.

Vidaković, M. & J. F r a n j i ć , 2004: Golosjemenjače. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

Vidaković, M., 1993: Četinjače. Grafički Zavod Hrvatske, Zagreb.

 SUMMARY: The term Cultivar is an abbreviation of the English words cultivated and variety. A Cultivar is the result of plant breeding. In the history of man numerous Cultivars have been created of cereal grains, fruit, vegetables, industrial plants, ornamental plants and forest trees. New products or new Cultivars are sold on the market for profit. Protection of the Cultivar as intellectual property ensures a part of the profit goes to the innovator, i.e. the plant breeder. A Cultivar can be in the form of a clone or in the form of improved seed, and therefore two characteristic strategies are deployed: protection of the intellectual ownership of the plant breeder (Plant Breeder’s Right, PBR) and protection of the commercial name (Trade Mark, TM).

Key words: Cultivar, plant breeding, nursery plant production, intellectual ownership, PBR (Plant Breeder’s Right), Trade Mark, Plant Patent Act, UPOV, Community Plant Variety Office (CPVO)

Comments are closed.